Dvojezičnost i kognitivno funkcioniranje

Sažetak

Dvojezičnost jest fenomen simultane uporabe dvaju jezika, a najčešće se razvija već u ranom djetinjstvu kao posljedica kulturoloških ili socijalnih čimbenika. Pozitivni učinci dvojezičnosti vidljivi su već u proučavanju dvojezične djece. Tijekom ranog djetinjstva mozak je plastičniji, odnosno podložniji promjeni te je stoga mnogo lakše naučiti nove jezike, kao i raspoznati fonološke razlike među jezicima koje je odraslima teško ili nemoguće naučiti razlikovati. Kod mlađe djece pokazuje se sposobnost raspoznavanja jezika na temelju pokreta usta, veća fleksibilnost pažnje, bolja kontrola reakcije pa čak i bolje pamćenje. Postoje i distinktne neuralne razlike između dvojezičnih i jednojezičnih ljudi koje uključuju veći volumen sive tvari, veći volumen anteriornog i medijalnog corpus callosum te prije svega veće bazalne ganglije kod dvojezičara. Kod dvojezičnih ljudi uočava se specifična promjena u kognitivnom procesiranju gdje se manje koriste anteriorne, a više posteriorne regije, pri čemu istraživanja pokazuju kako bi to mogao biti uzrok boljih kognitivnih funkcija i odgodi kognitivnog pada. Općenito, dvojezičari pokazuju bolju umreženost i upravljanje moždanim područjima kao i prilagođavanje zadatcima ovisno o složenosti. Dvojezičari pokazuju neke prednosti u mnogim kognitivnim zadacima, osobito u onima koji se tiču izvršnih funkcija, a postižu i bolje rezultate u područjima poput kontrole i fleksibilnosti pažnje, pamćenja, promjene zadataka i detekcije pogreške.